RT Myriad - шаблон joomla Joomla

RAD SA GRUPOM i REŽIJA: Adnan Mujkić

WE SELE SE: Dino Kabadajić, Mario Šaran, Kemal Fazlić, Amila Beširović, Jasmina Ibrahimović, Selma Ćatibušić, Haris Murić, Emir Šeherac, Nermin Brković, Belmin Kušljugić, Benjamin Avdić, Zerina Karić, Adnan Mujanović, Ramo Tučić

ČERGA/Polaznici muzičko – pjevačkog studija u funkciji glume: Kristina Marković, Anita Zukić, Dejan Marinović, Tarik Smajić, Faruk Smajić, Jasmin Avdić, Ramiz Ramić, Eldin Brković i Dženan Jahić

RAD SA GRUPOM MUZIČARA: Mario Lukić

KONSULTANTI ZA GLAS I PJEVANJE: Lejla Teskeredžić, Rukovodilac Muzičko – pjevačkog studija Mladih Tuzle i Anela Huremović, saradnica u radu

ORGANIZACIJA: Halida Hasanagić

KOSTIMOGRAFIJA i SCENOGRAFIJA : Kolektivni rad

REKVIZITA: Benjamin Avdić i Selma Ćatibušić

ŠMINKA: Lejla Jahić

SVJETLO MAJSTOR: Tarik Omerćehajić

TON MAJSTOR: Ademir Omerćehajić i Nermin Brković

PLAKAT I VIDEO REKLAMA: Benjamin Bakija

O predstavi:Predstava je nastala kao rezultat rada polaznika Dramskog studija za djecu i mlade 2013 Pozorišta mladih Tuzle. Zasnovana je na originalnom tekstu „Garib protiv gariba“ autora Hasana Džafića, a u režiji Adnana Mujkića.

Tematika predstave zasnovana je po originalnom tekstu „Garib protiv gariba“, koji je direktno od strane učesnika dorađen i prilagođen u odnosu na rezultate istraživanja koje su realizovali učesnici u predstavi. Kroz predstavu se provlače motivi svakodnevnog života jedne romske porodice sa svim njihovim pravilima življenja, običajima, tradicijom i jezikom, što predstavu čini aktuelnijom za sadašnjost. A poseban cilj rada na predstavi je suočavanje publike sa predrasudama o romskom narodu. Priča je smještena u današnje vrijeme i današnji prostor, a za mjesto radnje može se uzeti bilo koji grad ili selo u BiH. U ovoj komediji sa tragičnim završetkom prikazani su mnogi problemi Roma na našim, bosansko-hercegovačkim, prostorima kao što su nezaposlenost, nemogućnost za obrazovanje i edukaciju, trgovina ljudima, prosjačenje, problem nacionalne manjine itd.

Predstava je koncipirana tako da se sve dešava u podrumu zgrade koju je naselila jedna romska porodica. Priča počinje slavljem zbog toga što je žena u porodici, Muškara dobila posao u policiji, na osnovu statusa nacionalne manjine. Na tom slavlju se nalazi svi likovi. Emir, koji već radi u policiji i pomogao je Muškari da dobije posao, a inače se bavi krađom – zloupotrebom položaja koji ima. Muškarin muž, Fuco, glavni akter priče, zapravo preispituje sebe da li je svjestan onoga što mu se dešava, ili ne. Njegova majka Samantha, po stare dane se okrenula kocki i prostituciji, a petnaestogodišnji sin Tarzan, bez obzira na priliku da bude školovan, ne iskorištava je i koristi razna opojna sredstva. A tu je i Veselko, dijete koje nema JMBG, kojeg su kao malog tjerali svaki dan da prosi i krade a on ne želeći takvu sudbinu, bježi u nadi da će pronaći svoje mjesto pod suncem, i tako dolazi do Fucine porodice. Veselko bježi od realnosti u nekom svom, umjetničkom svijetu, piše i pjeva pjesme. A Fuco izluđen od strane porodice, ne zna šta da radi i odluči pomoć potražiti kod gatare Esmeralde koja pomoću crne magije pravi sihir. Međutim, splet okolnosti je takav da dođe do zamjene sihira kod ukućana, pa se dese neočekivani preobražaji. Predstava završava Muškarinom smrću i dolaskom policije koja protjeruje Rome iz tog podruma, i oni bježe, odlaze na put tražeći neko novo mjesto i novu priliku za bolji život od onog što su ga imali. Predstava je komedija sa tragičnim završetkom, i ovdje je zapravo smijeh način suočavanja sa težinom života i predrasudama sa kojima svi oni žive ovdje, u ovom vremenu. Ova, naizgled, komična priča jasno akcentuje probleme Roma u društvu i šalje jasnu poruku svima koji odgledaju predstavu. U predstavi igra 20 mladih ljudi.

Pozorišna kritika: Neveseli Weseljaci

Polaznici i rukovodioci PMT, Pozorišta mladih Tuzle, već tradicionalno, cijelih deset godina, raduju, ostavljaju bez teksta, podučavaju, odgajaju, zabavljaju i što je najbitnije – progovaraju.

U povodu svog 10.rođendana svaki dan darivaju poklonicima glume, muzike, plesa pregršt izuzetno slikovitih, razigranih scenskih prikaza, predstava. Jedna od njih je i Weseljaci, ili kako rekoh u naslovu “neveseli Weseljaci”!

Predstava koloritnom scenom, muzikom i pokretom prikazuje romsku skupinu pri čemu, samo na trenutak, nameće onu ustaljenu, predrasudama okovanu sliku koju imamo o Romima – vječitim putnicima, onima koji žive od danas do sutra. Ipak, i pored izuzetno komičnih scena koje su izazivale buru smijeha, priča koja se odvija iza tog vizuelno-auditivnog performansa je nevesela, sputana socijalnim problemima, gubitkom svakog ljudskog dostojanstva, optužujuća po društvo.

Fuco, “ofucani” istrošeni lik, kojeg svi u njegovoj dobroti zloupotrebljavaju, u očaju, vođen lošim savjetima tragičnim činom ubistva, na kraju predstave, ustvari šalje poruku da su društveni problemi toliko ukorijenjeni da ih je nemoguće riješiti nastojanjem pojedinca. Fuco, kao i ostali likovi, često u predstavi gubi intonaciju, akcent karakterističan za romski narod, što nikako ne umanjuje vrijednost predstave. Naprotiv, upravo to odustajanje, ili zaboravljanje oponašanja Roma, ustvari šalje poruku da problematizirane pojave, nisu karakteristične samo za romsku populaciju, već da su sveprisutne u savremenom društvu. Predstava se, kako smo to već navikli od PMT, dotiče savremenih problema, korupcije, droge, prostitucije, ali i progona nad Romima. Neveseli Weseljaci. Kontradiktorno zar ne?! Upravo onako kakvo je i naše društvo. E, to je ono progovaranje, ukazivanje na problem, ali i na činjenicu da mladi ljudi u BiH, trebaju onaj nivo demokratičnosti, slobode govora i izražavanja, koje im je često uskraćeno ili što je još bolnije prešućeno, a koje im pruža Pozorište mladih Tuzle. Ono isto koje ih odgaja i podučava šta je “kič”, ono koje njih i njihove prijatelje izuzetnom snagom dovodi u pozorišta, koje ih uči da je umjetnost ta koje govori o onome što društvo neće i nesmije.

Topla preporuka svima koji nisu gledali Weseljake, a PMT-u: Bravo za hrabrost i entuzijazam!

A.Isanović